I wish I was...
I wish I might...
I wish I was one of those wanton girls who jum on the stage, and kiss on the lips Mr singer-sexy-hot...
But I'm not...
Kao predgrupa nastupio je HipHop trio Dalek od New Jersey-ja. Bili su sasvim ok obzirom da nisu imali ni jedan živi instrument na bini.
Svirka je bila u skladu s očekivanjima, ali komunikacija benda s publikom je bila na nuli do kraja.
Jedina komunikacija J.S. s prisutnima bila je preko kamera koje su pojedini držali, i kapi znoja koje je stresao s kose na raju. Oslovljavao nas je sa "Fans" što je nekako uvredljivo, poput "Podanici" ili "Stado moje". A nije se ni skinuo što je reklama explicitno obećavala:), tako da se osećam prevareno. Nisam dobila ono za šta sam pukla 1000 (i slovima hiljadu) dinara, rešena da do sledećeg dela plate živim na kokicama.
Bis nije bio iznenađenja. Kako bi takva svirka mogla da prođe bez "Bell Bottoms"? Ali činjenica da je trajao skoro kao i ostatak koncerta je vredna pomena. Nakon bisa "Mr Zgodni" iliti "Bog lično" šmugno je sa scene izgovorivši samo: "Thank u fans!" ali je Juda opravdao ime koje nosi i stao se pozdravljati s ljudima kao prava zvezda. Inače, u prirodi izgleda mnogo bolje nego što se sa slika da zaključiti. Nos mu je savršen, a osmeh razoružavajuć.
Subscribe to
Posts [Atom]
Post a Comment