Ovaj...
Sećaš se kad sam poslala one tri pričice izdavačkoj kući ALMA...
Nisam osvojila nagradu...
ali...
uvrstili su me u zbornik...
ehey...
najlepših priča na IV konkursu.
???
Sada ću biti na sajmu knjiga!
Ehey!
Jutros u troli, dva dizela, smejali mi se.
Ja ih pogledam,...
prezirivo,...
zaboravila sam značenje reči džiber,...
ali su me podsetili,...
svilene jaknice,...
želatin u kosici,...
šljašteće cvike u pola 8 izjutra,...
mislila sam da mi se razmazala maskara,...
Nije!

Nisu mi uplatili novac.
Prokleti bankari.
Srela sam Nataliju,...
nije me prepoznala,...
kaze da mi je kosa nikad lepsa,...
ja se opet zapitah sto su mi se oni smejali,...
Ide u Australiju,...
udajom,...
bila je medju najboljim studentima...
SRBIJA!!!
Marija me zajebavala:
"A ti misliš da si pisac?
Ti si niko i ništa!"
I upiša se od smeha...
Posle što neću da joj se javim...
Oću!...
Sve trčim pa se saplićem!
Pre me je pitala:
"Šta će ti sajt!"
I sad neko ko izgovara rečenice tipa:
"Stilizovane dvadesete...
sa primesama kabarea..."
Šta god to značilo...
Ko nije pročitao ni jednu reč...
koju sam ja napisala...
ima smelosti...
drskosti...
da ismeva što radim...
Crkni!
Ovih dana u Beogradu se pojavio novi bilbord - ima se može se...
Na bilbordu je jedan odvratan lik, nalik Andy Serkis-u u filmu Lord Of The Rings, koji na krkačama drži devojčicu što liči na koštunicu i nosi kariranu haljinu. Devojčica se proteže ne bi li dosegla zvezde, a zvezde su, jel, one iz evropske unije.
Na bilbordu još piše: "Sve smo bliže" i "Izvodljivo je" i samo što ne kaže: "Izvodljivo je i bez predaje Karadžića i Mladića, istrajte..."
Ne znam za vas, ali ja to zovem manipulacijom decom.
Tabale smo kneza Mihaila kad nam u susret naiđoše dvoje pijanijih. Devojčine ružne oči nas fixiraše i ona svoj razbacani, bočni hod usmeri ka nama: "Imate li 10dinara?"
"Nemamo" odgovorih i nastavih hod, na šta mi ona dodade: "Pušite mi kurac!" i geknu unazad. Pomislila sam da ju je Vrndža gurnula, volela bih da ju je Vrndža gurnula, ali se okrenuh da proverim da li će ortak ružne devojke da interveniše. Stajao je na desetak metara od ležeće svinje i gledao. Smoren k'o beogradske kuje.
Vrndža je stajala na metar od ošamućene kretenke, s rukama u džepovima, i umišljala da time pomaže ružnoj. Ja dreknuh da krene. "Ali, jesi li videla kako je udarila glavom?" protestovala je Vrndža!
"Suvo. Nije se ni krckanje čulo. Odjeknulo jer joj je glava šuplja. Uostalom, popušile smo joj kurac, bolje joj je nego meni!!!" Vrndža mi obrati pažnju na devojčinu treštenost, i napomenu da je "Nije krckalo" opaska bolesna.
Ja joj skrenuh pažnju da je ljudima nemoguće pomoći (bar dok ne izvadiš ruke iz džepova), da većina ne može da pomogne ni sebi, i da ne izigrava SuperMena nikom osim sebi.
Tako smo se malo napljuvale.

Klinka plače jer u super Veru nemaju japanke??? Napolju lije kao iz kabla, i ne mogu da izađem, a ona kmeči, AAAAAAAAAAAAhhhhhh!!!
Ne prodaju ni muške kurve. Prokleti Grci!!!
Čečeni kada dodju u kontakt sa ostatkom sveta imaju jedno svojstvo, sasvim osobeno: Oni otkidaju da polemišu o razlici između pliša i somota, i da nabeđuju svet u suprotno od opšte uvreženog mišljenja da je pliš "ono glatko" a somot "ono rebrasto". Kao glavni dokaz oslanjaju se na svoje zavidno poznavanje filmske industrije (pošto se u Čečnji malo šta ever dešava, svi samo gledaju filmove). Pominju vam Lyncha i pitaju vas: "Da li ste stvarno mislili da je famozna plava haljina od rebraste tkanine?"
Malo je dovitljivaca koji bi pomenuli mogućnost krivog prevoda.
Kao jedan Čečen i nemam izbora osim da se slažem, ali ne mogu da zamislim malu mečku od rebrastog materijala. Šta da se radi?
Ovaj...
Nisam pobednik konkursa, ali sam uvrštena u najbolje u nekakvom zborniku...
Malo li je reći da me nisu obavestili?
ALMA
download zbornika
Toliku je buku dizala što komšije drže svoj lom u dvorištu da bi sad kad oni nisu tu ona izbacila sav krš iz svoje kuće napolje. Treba joj vala izbiti još neki zub.
Max je prvo primetila: "Ti si mnogo bolja riba nego što je on frajer!!!"
"Pa jest!" rekog, nije da nije: "ali postoje okolnosti pod kojima fizički izgled postaje nešto malo irelevantan! Ovog puta, ta okolnost je da je on GENIJE!"
Uvek sam bila slaba na dva tipa muškaraca:
1) Underdogs
2) Genijuses;
i tu spasa nema.
"Pa i ti si valjda?" uporna je, i zajedljiva.
"Apsolutno! Ali, on je afirmisan!"
"A to li je znači? Ti nisi afirmisana?!"
"Ima tu još jedna stvar! Karizma! On je ima, ja je nem!"
S tim je izvolela da se ne složi, ali imam harizme ko uštipak sa sirom. Mmm, uštipak sa sirom...
O.K., ako neko tako napljuca nekoga koga vidi prvi put u životu, to onda može da znači samo jedno: Ona vidi nešto što ja ne vidim, ne smem, ili ne želim da vidim: NEMAM ŠANSE!
Sranje!!! Odok kući! Dosta mi je više svega.
Uostalom svi muškarci redom, se lože na velika dupeta! Šta iz toga zaključujemo? Osim da nemam šanse? Da imaju veliku glavu?
Istina je da malo žulja, ali, bre, ja imam spektakularno dupe! SPEKTAKULARNO!!! Bre. Zar se to ne računa?
Poželeh da nije...
Nepristojno...
piljiti u ljude...
tako sam želela da piljim u ovu ženu, da je proučim, do najsitnijeg detalja.
Tako je čudna, mladeži, dlake, salo. Lizanje prsta pre cepanja karte iz štosa, pre brojanja novca, gledanje preko đozli...
A taman lepo nisam mogla da radim i mislila sam na jednog malog, il obrnuto, kad li mi zazvoni mobila. Zovu iz OZ-a.
Pitaju radim li negde?!?
Reko: "Pa vi ste mi našli ovaj posao..."
Imaju novu ponudu. Kažem im da ovde završavam za dan-dva, ali ne: "Ništa onda, treba im hitno!"
I ja ispizdim.
I dalje nisam mogla da radim, ali više nisam mislila na dečaka.
Želim samo da iskoristim ovu priliku da kažem, da život bez kompjutera, i nije život uopšte.
Mrzim ovu državu. Mrzim sam koncept patriotizma, ali to nema nikakve veze sa mržnjom koju gajim prema ovoj državi. Jok. None whatsoever.
Time što nemam simpatija za patriotizam, ja bih, mogla, recimo, da budem indiferentna prema ovoj državi (ukoliko teritorija bez poznatih granica -šengen- može da se naziva državom, pošto me za grb, himnu i zastavu blago govoreći zabole), ali ne, ja MRZIM ovu državu. Imam razloga.
U svakodnevnom životu, ako te neko mrzi bez razloga, ne postavljaš suvišna pitanja. Mrziš i ti njega.
Ako u nekoj državi rintaš kao kljuse, pa opet, nakon što platiš kiriju, račune, ostaneti taman toliko da jedeš 10 (deset) dana; Ako je odlazak u bioskop, ili ne daj bože na neki koncert, luxuz koji znači da nećeš jesti ni tih 10 dana; Ako ti se zavrti u glavi (od gladi) ako samo i pomisliš da malo prištediš; Ako živiš u buđi i bedi, i svaki te kreten jebe kako stigne, a lopovi na vlasti ti udaraju klempe za svaku sitnicu, dobro zgrešio si, ali od čega misle da platiš; Ako ministar finansija tripuje da je junak nekog špijunskog filma, a sve to da se od prašine koju digne oko afere u koju ga nisu zvali, prikrio one u kojima je omastio brke; Ako isti taj ministar finansija veruje da je uspeh njegove ekonomske politike to što ima suficit u budžetu, dok na ulici još samo prosjake možeš videti, kako jedni od drugih traže bedni dinar, i gledaju se prezirivo i ljubomorno, i listom svi veruju da je to naš Mlađa u startu samo loše kalkulisao kad ima suficit, a ima, poslanik je, e kakve samo masne plaće oni primaju; onda je meni, čiji um nije zatrovan patriotizmom jasno samo toliko da ova DRŽAVA MRZI NAS.
Serbiem Esse Delendam.
Subscribe to
Posts [Atom]