Ivana je imala dve cimerke. A onda su došle meni u posed. Ne kažem da sam ih htela, kažem da su mi se uvalile.
Imale su naviku da melju o svojim starim i aktuelnim poslovima, i da psihoanaliziraju svaku božiju sitnicu (čoveka ili stvar, događaj ili reč) mahom pogrešno. Sve to su činile vrlo tiho, uporno tražeći da pojačam muziku. Onda bi počele da se smeju, pa bih se i ja smejala, verujući da su rekle nešto smešno, ali nisam ih mogla čuti od glasne muzike.
Kad bi se smilovale da umuknu, spavale bi.
Jednom je mlađa spavala, i bila je sama u sobi, kada ju je docimerka prijavila zbog buke. Docimerka je inače orgijala do 5 ujutro, a smetala joj je buka u drugih. Tada su rekle kako ona ako ima problem treba da kaže nama, da smo glasni, da se utišamo, a ne da ide kod portira. Ha. Trebale bi da prihvate svoj savet. Seljanke.
Nakon što su tek stigle i ja se istuširala i pritom okupala celo kupatilo, tako ja uvek, mlađa je pitala: "Možemo li da stavimo svoju četkicu za zube u tvoju teglu, dok se kupatilo ne osuši?"
Nisam rekla da. Nisam rekla ni ne. Rekla sam: "Vas dve imate samo jednu četkicu za zube?"
"Gde nam je druga?" Pitala je mlađa. Starija mi stade objašnjavati kako je gravitacija u domu u kom su ranije bile tako velika da su im četkice stalno ispadale, pa pošto takve više nisu za upotrebu, drugu su bacile. Ali nisu, ni na osnovu boje, mogle da se sete, čija je četkica koju nisu bacile, koju su bacile, čiju, i ko je uopšte ispustio čiju četkicu. Viša matematika.
Veći deo vremena provodile su kod brata, dva sprata niže. Ali, ponekad bi mlađa došla, s pitanjem: "Ima li još tople vode?" Obično u vreme kada je odgovor bio odrečan, a komentar da dva sprata niže (kod njinog brata, gde su se, naivno sam verovala, inače tuširale) ima tople vode, neumesan.
Ah ništa zato. Ako nema, leći će prljava. Ta nije joj prvi put. Pošto ja veći deo vremena nisam bila tu, a ni one, kako sam mogla znati da se jedna od njih gotovo nikada ne tušira? Rekla mi je Ivana.
Pošto je docimerka orgijala do 5 ujutro, to sam ja počela spavati do 2. A nakon toga bih otišla. Ko bi želeo da sedi u onoj buđavoj sobi. A one bi spavale svo vreme. Pa opet im je smetalo što ja spuštam roletne da bih spavala. Smetao im je mrak za spavanje?
Onda su otišle, i prijavile me upravnici kako sam neuredna, i kako mrzim svetlost!!! Pa da sam držala mrtve mačke ispod kreveta ne bih nadvisila njihovu neurednost. A to za navučene zastore, kapiram zašto im je smetalo. Zato što su krmače.
Još malo o njima: Jednom sam, mučena PMS-om, preko majice navukla steznik, (pa košulju, pa džemper) ne bih li sprečila bol u grudima. Ovo im je bilo smešno, jer tobože, ja imam majušne sisice, i to je za zezanje, pa su me pitale: "Gde su ti sise!" Kako uvek izbegavam konfrontacije, nisam im postavila isto pitanje, ali zaista, ljudi nose kolena tamo gde one drže sise. Ja jesam protiv brushaltera, ali ovde bi se radilo o pristojnosti.
Matora nema dva prednja zuba, a jednom me je pitala što ne nosim protezu. Ja, kreten, naravno da sam opet oćutala.
Naravno da su znale da me se mogu olako rešiti. Znale su da se neću ni truditi da ih opanjkavam kod upravnice, jer želim otići odatle. Ali opanjkavanje dve kobile na blogu, je sasvim druga stvar.
Subscribe to
Posts [Atom]
Post a Comment