Kao što ti se modrica nekada pojavi dan kasnije, kao što ti akna zna mesecima klijati pod kožom pre nego li se pomoli vani, kao što grom isprva kasni za munjom, tako svako zlo voli da se pritaji, i da se manifestuje dosta kasnije. Onda to nekad zna da deluje kao da su svi odjednom poludeli.
Tako, sve ono što se dešava danas, u stvari je samo posledica desetogodišnjeg miloševićizma koji smo zapatili i strahova, sirotinje i ratova koji su ga pratili.
Ali ovo je u stvari opet o crkvi.
Crkva ne nalazi za shodno da išta kaže, da osudi "Satanska zlodela" nad decom koja svaki dan pune vesti. Ne stiže da osudi monstrume jer se bavi oslobađanjem Vladike Jovana, koji, po njima, samim tim što je crkveno lice ima pravo da krši zakone. Takođe ima sveti zadatak da odbrani metalnu crkvu na rumiji, jer novac nema bolju namenu do da bude utrošen u hram, nečemu. Zamislite da ga utroše na decu u zvečanskoj, recimo. Svašta. A gde će ta deca posle da idu u crkvu?
Ali sve je to ok, ukoliko crkva nalazi da bi bilo licemerno da digne glas protiv pedofilije, kad nije ni reč izustila o Pahomiju. A kad Pahomija strpaju u bajbok hoće li crkva opet da se ponaša kao da je to skandalozno ponašanje i gušenje slobode vere? Čovek veruje, u mladiće.
Kad je uopšte uveden taj crkveni imunitet?
Subscribe to
Posts [Atom]
Post a Comment