Vidim ga ponekad. Liči na Ivana Zlatića, mršav, usukan, prekusturen, što bi moja keva rekla. Jedino što je crn. Viđam ga u prevozu. Sinoć je jeo kokice. Kada je izašao iz trole ostao je da stoji ispred otvorenih vrata. Piljila sam u njega, a kako i ne bih. Podigao je pogled i video da ga gledam. Zbunjen što ga gledam, nastavio je da zvera u mene. Ja se nakezih, a kez mi je bio uokviren crvenim karminom. On expresno obori pogled. Ja se zacenih...
Da li će da izdrka kad dođe kući?
Subscribe to
Posts [Atom]
Post a Comment